Razmještaj i sastav stanovništva

Neravnomjeran razmještaj stanovništva također je bitno demografsko obilježje. Na nešto više od trećine državnoga teritorija danas živi gotovo dvije trećine stanovnika. Najveća koncentracija stanovništva je u Gradu Zagrebu, u kojem živi 20% stanovnika Hrvatske (2021) i koji ima višedesetljetnu tendenciju porasta gustoće naseljenosti, a najmanja u Ličko-senjskoj županiji, sa samo 1,1% stanovnika i padom gustoće naseljenosti već više od 30 godina.

Općenito je gustoća stanovništva najmanja, a smanjenje stanovništva najveće u ruralnim i prometno izoliranim dijelovima kao što su područje Gorske Hrvatske (Lika, Gorski kotar), otoci, Dalmatinska zagora, udaljeniji i nedostupniji dijelovi Središnje Hrvatske te u novije vrijeme Slavonija. Stoga naseljenost u Hrvatskoj danas ima obilježja točkaste strukture. Relativno povećanje broja stanovnika, pa time i veću gustoću naseljenosti, bilježe regije najvećih gradova – Zagreba, Splita, Rijeke – i to ponajprije zahvaljujući porastu broja stanovnika svojih satelitskih gradova, te neki obalni gradovi srednje veličine u Istri, na Kvarneru i u Dalmaciji. Zapaža se i trend sezonskoga ili stalnoga preseljenja stanovnika, poglavito umirovljenika, iz većih gradova u vikendice, ponajviše one na obali.

Hrvatska je razmjerno urbanizirana zemlja. Gotovo 60% stanovnika Hrvatske živi u gradovima, odnosno 25% stanovništva živi u četirima najvećim gradovima (Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku). Nakon II. svjetskog rata naglom industrijalizacijom intenziviralo se masovno napuštanje sela i odlazak u gradove, pa su se oni ubrzano razvijali, a sela zaostajala.
Motovun u Istri, primjer akropolskog naselja. Za primorski su dio karakteristična zbijena naselja duž obalne linije, a u brežuljkastim dijelovima poput Istre i akropolska naselja duge urbane tradicije.
Zmajevac u Baranji. U ravničarskim krajevima panonskoga dijela najčešća su izdužena naselja uz ceste, dok u brežuljkastim predjelima unutrašnjosti, kao što je Hrvatsko zagorje, prevladavaju raštrkana naselja.

Prema narodnosnom sastavu Hrvatska je izrazito homogena zemlja; Hrvati danas čine 91,63% stanovništva. Najbrojnija nacionalna manjina, Srbi, zastupljeni su s 3,2%. Mnogo je manji udio pripadnika još 20 nacionalnih manjina.

Povijest doseljavanja Srba u Hrvatsku razmjerno je duga, a početci sežu u 16. st., kad naseljavaju područja bivše Vojne granice (Lika, Banovina, Kordun, dijelovi sjeverne Dalmacije, istočne i zapadne Slavonije), a poslije i veće gradove. Udio Srba osjetno se smanjio zbog iseljavanja uzrokovanoga ratnim zbivanjima 1990-ih. Dio se njih nakon Domovinskoga rata vratio u Hrvatsku.

Bošnjaci (prije Muslimani) treći su narod po brojnosti i čine 0,62% stanovništva. Najvećim dijelom naseljavaju gradove. Znatnije se useljavaju nakon austrougarske okupacije BiH 1878. te nakon Drugoga svjetskog rata (osobito 1960-ih i 1970-ih zbog gospodarskih razloga). Talijanska manjina (0,36%) živi uglavnom u Istri i Rijeci te manjim dijelom u zapadnoj Slavoniji. Mađari čine 0,27% stanovništva, a žive u selima istočne Slavonije i Baranje, uz granicu s Mađarskom. Slovenci (0,2%) žive u cijeloj Hrvatskoj, no nešto ih je više u hrvatsko-slovenskom pograničju, u Istri, Rijeci, Opatiji, Gorskom kotaru i Zagrebu. Albanci, kojih ima 0,36%, naselili su područje oko Zadra u 18. st., a nakon 1945. naseljavaju se Albanci iz Kosova. U Hrvatskoj živi i 0,46% Roma, 0,2% Čeha, 0,09% Makedonaca, 0,08% Crnogoraca, 0,08% Slovaka i dr.

Položaj nacionalnih manjina u Hrvatskoj reguliran je i Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina (2002). Prema njemu nacionalne manjine među ostalim imaju prava na služenje svojim jezikom i pismom, odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe, uporabu svojih znamenja i simbola, kulturnu autonomiju, očitovanje svoje vjere, pristup sredstvima javnoga priopćavanja, samoorganiziranje, zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini te u upravnim i pravosudnim tijelima te na zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak. Istim su zakonom ustanovljena vijeća nacionalnih manjina i Savjet za nacionalne manjine, članovi kojih su zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.

U Hrvatskoj, kao i u nekim drugim zemljama, vjerski sastav gotovo u potpunosti odgovara etničkomu: rimokatolici čine 78,97%, a narodnosno su uglavnom Hrvati. Pravoslavaca je 3,32%, a riječ je ponajviše o Srbima. Muslimana, uglavnom Bošnjaka, ima 1,32%, a ostalih kršćana 4,83%. Pripadnici ostalih vjera, agnostici, ateisti ili vjerski neizjašnjeni čine 6,43% stanovništva Hrvatske.