Antika i rano kršćanstvo

Zahvaljujući trgovačkim putovima i vezama, starosjedilački narodi brončanoga i željeznoga doba na tlu današnje Hrvatske već su od 8. st. pr. Kr. imali dodira s umjetničkom proizvodnjom Grka i Etruraca, no tek se dolaskom grčkih kolonizatora u 4. st. pr. Kr. stvaraju uvjeti za uspostavu i jače širenje antičke civilizacije na istočnoj obali Jadrana. Posredovanjem kolonija, kao što su Issa (Vis) i Pharos (Stari Grad na Hvaru), širi se grčki utjecaj prepoznatljiv u pismu, kovanju novca, trgovini, parcelaciji zemljišta i gradnji zidina.

Kip cara Augusta u oklopu (kraj 1. st. pr. Kr.), jedan od 17 mramornih kipova careva i carica pronađenih na prostoru antičke Narone (Vid kraj Metkovića). Čuva se u Arheološkom muzeju Narona u Vidu.

Starogradsko polje na otoku Hvaru, s vidljivom podjelom zemljišta iz razdoblja grčke kolonizacije, uvršteno je 2008. na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Amfiteatar u Puli, znamenita Arena, podignut u 1. st., veličinom šesti u cijelom Rimskom Carstvu, mogao je primiti 25 000 gledatelja. Danas se u njem održavaju veliki kulturni i sportski spektakli.

Od 2. st. pr. Kr. Rim postupno organizira svoju vlast te stvara više administrativnih područja – provincija (Dalmacija, Panonija). Kulturni i gospodarski razvoj s odlikama rimske civilizacije (urbanizam, arhitektura, kiparstvo, kultovi, kovanje novca, trgovina) najprije zahvaća jadransku obalu, a potom i njezino duboko zaleđe. Brojna naselja stječu odlike rimskoga grada (Parentium/Poreč, Salona/Solin, Iadera/Zadar, Narona/Vid kraj Metkovića, Aenona/Nin, Varvaria/Bribir), oblikuju se forumski kompleksi s bazilikama, kurijama, termama i dr., ali i raskošne zgrade javne namjene, osobito teatri (Pola/Pula, Salona) i amfiteatri (Pola, Salona, Burnum/Ivoševci kraj Kistanja).

Dioklecijanova palača u Splitu, jedna od najuščuvanijih i najreprezentativnijih palača s područja Rimskoga Carstva, primjer je utvrđene palače (spoj grada, vojnoga logora, elitne rezidencije i privrednoga kompleksa). Dao ju je podignuti car Dioklecijan početkom 4. st. u neposrednoj blizini Salone (Solina). Palača je s povijesnom cjelinom Splita 1979. uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Središnja apsida Eufrazijane u Poreču. Katedralu je u 6. st. dao sagraditi biskup Eufrazije, a sastoji se od osmerostrane krstionice, četverokutnog atrija, trobrodne bazilike s memorijalnom kapelom te biskupskoga dvora. Jedini je sačuvani ranokršćanski episkopalni kompleks na svijetu, 1997. uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Krstionica s krsnim zdencem u episkopalnom kompleksu u Saloni (Solinu), izgrađenom krajem 4. i početkom 5. st. Gotovo je integralno sačuvan, a obuhvaća još dvojnu baziliku i biskupovu palaču s gospodarskim objektima. Najveći prinos poznavanju i očuvanju Salone te općenito starohrvatske povijesti na području Dalmacije dao je arheolog i konzervator Frane Bulić (1846−1934).

Na panonskom području nastaju kupališna naselja (Aquae Iasae/Varaždinske Toplice) te bitniji gradovi, od kojih je uglavnom sačuvana oskudna arhitektura (Siscia/Sisak, Marsonia/Slavonski Brod, Mursa/Osijek, Cibalae/Vinkovci). Posebno mjesto među spomenicima zauzima Dioklecijanova palača u Splitu. Kao postignuća rimsko-helenističkoga graditeljstva ističu se ladanjsko-gospodarske vile (Brijuni, Polače na Mljetu), ceste (Salona-Sirmium, Emona-Sirmium) te mostovi i akvedukti (Dioklecijanov vodovod).

Brončani kipić Erosa (2. st.), Muzej Slavonije, Osijek.

Alabasterna urna ( 1. st.), Arheološki muzej Istre, Pula

Nakon Konstantinova edikta o toleranciji 313. započinje procvat ranokršćanske umjetnosti u prirodnoj simbiozi s antičkom kulturom. Najvažniji spomenici ranokršćanske sakralne arhitekture nalaze se u Saloni, a osobitu vrijednost imaju ranokršćanska groblja sjeverno od grada (Marusinac, Manastirine, Kapljuč). Nakon što je Bizant kao istočni nasljednik Rimskoga Carstva sredinom 6. st. postao glavnom političkom silom u Italiji i na istočnom Jadranu, za obranu i kontrolu plovnoga puta podignuto je više utvrda, među kojima se ističe bizantski castrum na Velom Brijunu. Veličanstven je arhitektonski spomenik iz toga doba i kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču.

Krajem 6. st. na području Hrvatske počinje nagli pad visoke antičke civilizacije. Razlog je tomu gospodarsko propadanje gradova zbog sve češćih prodora »barbarskih« plemena.