hrvatska.eu zemlja i ljudi
Neptunova Fontana u arboretumu Trsteno, koji je osnovan 1498. i najstariji je arboretum na svijetu. Hrvatska je s 19 milijuna stranih gostiju 2018. bila među najposjećenijim zemljama Sredozemlja.
Gospodarstvo

Turizam

Iako se po broju turističkih dolazaka ne može mjeriti s turističkim velesilama poput Francuske, Španjolske, Italije, Turske ili Grčke, Hrvatska se s oko 19 milijuna turističkih dolazaka u 2018. i višegodišnjim trendom povećanja toga broja nedvojbeno ubraja među posjećenije zemlje Sredozemlja.

Od 2000. broj turističkih noćenja se udvostručio. Tomu u prilog govori više pojava zabilježenih u posljednjem desetljeću, kao što su: »otkrivanje« Hrvatske u sve mnogobrojnijim člancima vodećih svjetskih časopisa i u drugim medijima, koji naveliko hvale njezine prirodne i kulturne atrakcije, očit porast broja turističkih dolazaka iz rastućega broja emitivnih zemalja, bitan udio turizma u ukupnom BDP-u Hrvatske (20%), porast broja zaštićenih materijalnih i nematerijalnih kulturnih dobara, povećanje ulaganja u turističku i prateću infrastrukturu, sve raznovrsnija turistička ponuda i dr.

Zagreb, tržnica Dolac u središtu grada.
Dubrovnik, najposjećenije i najpoznatije turističko odredište, jedinstveni je renesansni grad na Sredozemlju, s očuvanim zidinama građenim između 13. i 17. st. Stara gradska jezgra upisana je 1979. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Rovinj, u posljednje vrijeme najposjećeniji grad u Istri.

Turizam je nedvojbeno najunosnija djelatnost, osobito u primorskim mjestima tijekom ljeta. Ondje je, naime, općeprihvaćena podjela svih godišnjih aktivnosti na one »u sezoni« i »izvan sezone«. Ljetna turistička sezona, koja uglavnom traje od početka lipnja do kraja rujna, glavni je pokretač razvoja toga turistički najaktivnijega područja, gdje je 2018. zabilježeno 83,2 milijuna turističkih noćenja (92,8% ukupnoga broja noćenja u Hrvatskoj). Od ukupnoga broja turističkih noćenja 2018 (89,7 milijuna), 92,8% čine noćenja stranih gostiju. Najviše je stranih noćenja (29,2%) ostvareno u Istarskoj županiji, koja je i u infrastrukturnom smislu turistički najrazvijenija. Slijede ostale primorske županije: Splitsko-dalmatinska (19,6%), Primorsko-goranska (17%), Zadarska (10,7%) te Dubrovačko-neretvanska, Šibensko-kninska i Ličko-senjska (zajedno 18,2%). Sve ostale, tj. kontinentalne županije ostvaruju 5,3% ukupnoga broja noćenja. U skladu s tim raspoređeni su i smještajni kapaciteti, uglavnom na jadranskoj obali. Najviše noćenja ostvaruje se u privatnom smještaju (48,4%), a potom u hotelima (22,8%).

Opatija, najstarije turističko središte na Jadranu. Ističe se mnogobrojnim vilama od kojih je najpoznatija Villa Angiolina iz 1844. Izgrađena je kao obiteljski ljetnikovac riječkih patricija, koji je ubrzo postao susretištem brojnih slavnih gostiju i putnika.
Marina u Biogradu na Moru. U Hrvatskoj su danas u funkciji 61 marina i 37 luka, odnosno sidrišta, privezišta i suhe marine, s više od 17 000 vezova u moru. Tomu valja pribrojiti i oko 240 luka i lučica koje uglavnom rabi lokalno stanovništvo, a pogodne su i za privez brodica i jahti različitih veličina. Premda se nautički turizam u Hrvatskoj pojavio još u 19. st., njegova se uloga ozbiljila tek 1980-ih s osnivanjem većine današnjih marina i udruga nautičara.
Plaža Zlatni rat u Bolu na otoku Braču Tradicionalno je najrazvijeniji kupališni »sun and beach« turizam, a u novije doba sve više i ronilački i nautički turizam, naturizam, »robinzonski« turizam na osamljenim svjetionicima, avanturizam i krstarenja. Dakako, i ljubitelji drugih oblika turizma, poput zdravstvenoga, kulturnoga, ruralnoga, kongresnoga, vjerskoga, lovnoga, mogu u Hrvatskoj zadovoljiti svoje potrebe.

Povijesni pregled. Tradicija organiziranoga turizma u Hrvatskoj duga je oko 150 godina, iako su i prije toga, još početkom 19. st., postojale pojave slične turizmu (poput odlaska na hodočašća ili liječenje), pa su se u tu svrhu izgradila prva svratišta, prenoćišta, hoteli i toplice (Daruvarske toplice, Stubičke toplice, Varaždinske toplice).

Razdoblje od druge polovice 19. st. do I. svjetskog rata obilježeno je izgradnjom cestovnih i željezničkih prometnica te uvođenjem parobrodskih linija na Jadranskom moru, kao preduvjeta za ozbiljno bavljenje turizmom. Tad su se otvorili prvi hoteli, ponajprije u Opatiji (Villa Angiolina 1844. i Kvarner 1884), Zagrebu, Samoboru, Zadru, Crikvenici i Dubrovniku, napisani su prvi turistički vodiči (u Poreču i Puli već 1845), u Zagrebu su se 1892. počela organizirati istraživačka putovanja na Velebit i jadransku obalu, a primorska su mjesta (poglavito ona na Kvarneru) postala središtima zdravstvenoga turizma. U njima su se tad osnovala prva turistička društva (u Krku 1866. i na Hvaru 1868).

U međuratnom razdoblju turizam je u Hrvatskoj dobio snažan zamah s prosječno milijun turističkih dolazaka godišnje (oko 1930). Uvedene su obvezne boravišne pristojbe, otvarane su mjenjačnice i izdavane turističke revije te su uspostavljene domaće i međunarodne zrakoplovne linije.

O turizmu kao o masovnom fenomenu može se govoriti unazad šezdesetak godina. Nakon II. svjetskog rata najprije je došlo do obnavljanja turističke infrastrukture uništene u ratnim razaranjima i njezine nacionalizacije, a istodobno su se počeli osnivati nacionalni parkovi i parkovi prirode te dramski, filmski i glazbeni festivali (Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Pulski filmski festival i dr.). Tijekom gospodarske ekspanzije 1960-ih počeli su se graditi mnogobrojni turistički objekti, hoteli, marine, kampovi, pa i cijela turistička naselja, uglavnom na Jadranu, ali i u kontinentalnoj Hrvatskoj (toplice u Hrvatskom zagorju i Slavoniji, područja nacionalnih parkova u Lici i Gorskom kotaru). Bitna godina za turizam bila je i 1979, kad su na UNESCO-ov Popis svjetske kulturne baštine upisana prva tri područja (Dioklecijanova palača u Splitu, stari grad Dubrovnik i nacionalni park Plitvička jezera).

Početkom 1990-ih pretvorbom i privatizacijom turističkih poduzeća mijenja se vlasnička struktura. Tijekom Domovinskoga rata zbog ratne opasnosti i blokade prometnih veza prema primorskim krajevima turizam gotovo zamire, a u turističkim se objektima smještaju mnogobrojni prognanici iz svih krajeva Hrvatske i izbjeglice iz susjedne BiH. Do novoga zamaha došlo je nakon 1995, a poglavito nakon 2000, kad niz hrvatskih turističkih mjesta bilježi snažan porast broja stranih turista, a sama se Hrvatska pozicionira u vrh svjetske turističke potražnje.

Dolasci turista 1980–2017.
Poreč, jedno od najposjećenijih turističkih odredišta.
Struktura stranih turista 2017.

Promet i gosti. U posljednjih tridesetak godina turistički promet obilježavaju tri bitno različite etape. U drugoj polovici 1980-ih broj turističkih dolazaka nastavio se kretati ujednačenim trendom povećanja te je prešao 10 milijuna dolazaka. Potom je slijedila etapa Domovinskoga rata, u kojoj je, posve razumljivo, broj turističkih dolazaka strjelovito pao (1991. i 1992. zabilježeno je manje od 2,5 milijuna turističkih dolazaka). U poslijeratnom razdoblju taj broj opet raste. Godine 2019. zabilježeno je više od 20 milijuna dolazaka, odnosno oko 90 milijuna turističkih noćenja.

Od 1980. do danas udio stranih turista veći je nego domaćih, a tradicionalni su gosti iz Njemačke, Slovenije (prije domaći turisti), Austrije, Italije, Češke i Slovačke (nekadašnje Čehoslovačke). U posljednjih je desetak godina povećan broj turista iz Poljske, Nizozemske, Ujedinjenoga Kraljevstva, Mađarske, ali i prekomorskih zemalja.

Osim već istaknute intenzivnije promidžbe, koja je zasigurno utjecala na povećanje interesa za Hrvatsku u posljednjem desetljeću, na upotpunjivanje strukture turista po zemljama podrijetla novim turistima utjecalo je i uvođenje niskotarifnih zrakoplovnih linija i raznovrsnija ponuda jeftinijega smještaja za turiste nižih plaćevnih mogućnosti. S druge strane, razvojem krstarenja na pojedinim destinacijama, posebice u Dubrovniku, te otvaranjem i širenjem kapaciteta marina, Hrvatsku svake godine posjećuje sve više turista veće plaćevne moći. Prema načinu dolaska i dalje prednjače individualna noćenja (64,9%), a tek trećina u nekom obliku organiziranih aranžmana. Prosječno se turisti zadržavaju 5 dana, dulje ljeti, a kraće tijekom ostalih godišnjih doba.