Smjena počasne straže Kravat-pukovnije, paradne postrojbe po uzoru na hrvatske vojnike iz 17. st., od kojih je preuzeta moda nošenja kravate. Svojim mimohodom u užem središtu Zagreba podsjećaju prolaznike i turiste da je upravo Hrvatska domovina kravate.

Društvo i način života

Jeste li znali?

Kravata, danas nezaobilazan muški, pa i ženski modni dodatak, nazvana je prema dijelu odore hrvatskih vojnika u Tridesetogodišnjem ratu. Oni su, naime, kao dio odore, vezivali oko vrata slikovite rupce. Taj hrvatski običaj zapazili su Parižani, te su ga usvojili kao vlastiti modni dodatak koji se nosio »à la croate«, što je bio korijen nove francuske riječi »cravate«. Do toga povijesnog detalja danas se u Hrvatskoj itekako drži, a hrvatski Sabor proglasio je 18. listopada Danom kravate.

Dalmatinski pas, zvan i dalmatinac ili dalmatiner, najpoznatija je autohtona hrvatska pseća pasmina, a nazvan je prema hrvatskoj povijesnoj pokrajini Dalmaciji, gdje je u prošlosti uzgajan.

Tri velike zvijeri strogo su zaštićene u Hrvatskoj: vuk, smeđi medvjed i ris.

Čovječja ribica (Proteus anguinus), endemična vrsta dinarskoga krša, najveći je grabežljivac podzemnih špilja, premda može preživjeti deset godina bez hrane. Duga je tridesetak centimetara, cijeli svoj provodi život u mraku, a oči su joj prekrivene kožom. Zanimljivo je da ima i vanjske škrge i pluća.

Hrvatska kuna nacionalna je valuta. Kunino krzno bilo je novčano sredstvo u srednjem vijeku, a u 13. st. lik kune počeo se pojavljivati na novcu. Danas je kuna stabilna konvertibilna valuta (ISO-kod HRK).

S 13 dobara upisanih na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva Hrvatska je, zajedno sa Španjolskom, zemlja s najvećim brojem upisanih dobara u Europi.

Gotovo 10% hrvatskoga teritorija zaštićeno je u okviru 11 parkova prirode, 8 nacionalnih parkova i dva stroga rezervata. 

Smjena počasne straže Kravat pukovnije, paradne postrojbe kostimirane po uzoru na hrvatske vojnike s kravatama iz 17. st.
Dalmatinski pas, najpoznatija autohtona hrvatska pseća pasmina.
Čovječja ribica, endemična vrsta dinarskoga krša.

Prema nekim je teorijama ime Hrvati iranskoga (sarmatskog) podrijetla. Teorija se temelji na etimologiji hrvatskog imena (Horoathos) i starim zapisima, od kojih su najpoznatije dvije ploče iz 2. st. pronađene na ušću rijeke Don (Tanais).

Prema legendi utemeljitelj San Marina početkom 4. st. bio je klesar Marin s otoka Raba.

Marko Polo, venecijanski istraživač Dalekog istoka iz 13. st, prema nekim tvrdnjama rodom je s otoka Korčule. Izravnih dokaza za tu tvrdnju nema, ali neka istraživanjima pokazuju da venecijanska trgovačka obitelj Polo potječe s Korčule.

Hrvatska je prvi put priznata 7. lipnja 879, kad je papa Ivan VIII. knezu Branimiru priznao naslov hrvatskog vladara (dux Croatorum).

Dubrovačka je Republika propisima iz 1413. i 1416. zabranila trgovinu robljem, a zakon »protiv onih koji prodavaju ljude« donesen je i 1466.

Dubrovačka Republika bila je politički podijeljena na dva aristokratska tabora – sorboneze (starije plemstvo) i salamankeze (novije plemstvo). Ti nazivi, međutim, ne potječu od mjesta studiranja dubrovačkih patricija, iako aludiraju na glasovita sveučilišta Salamancu i Sorbonneu. Dubrovčani su uglavnom studirali u Padovi, a nazivi su pučka igra riječi, podrugljivo izokrenutih iz talijanskog jezika: oni koji »nemaju soli u glavi« (salamankezi), te oni koji su »suhi kao oskoruša« (sorbonezi).

Prezime Horvát ili Horváth, što doslovce znači Hrvat, među raširenijim je prezimenima u Mađarskoj te među pripadnicima mađarske manjine u Slovačkoj. Nemaju, naravno, svi Mađari s takvim prezimenom izravne hrvatske korijene, no raširenost prezimena ukazuje na stoljetne hrvatsko-mađarske veze i migracije stanovništva u prošlosti.

Među viđenijim ljudima Otomanskoga Carstva, pa i na sultanovu dvoru, bilo je mnogo islamiziranih Hrvata. O njihovu podrijetlu svjedoči pridjevak Hrvat (turski Hırvat) uz ime: Mahmut-paša Hrvat, Pijali-paša Hrvat, Sijavuš-paša Hrvat. Najpoznatiji je među njima Rustem-paša Hrvat, veliki vezir od vremena sultana Sulejmana Veličanstvenoga, čiju je kćer i oženio.

Najstariji sačuvani zapisnik saborskoga zasjedanja potječe iz 1273, premda se neki oblici sabora spominju mnogo prije. Tako je Hrvatski sabor, uz islandski Althing (930) i Sicilijanski sabor (1130), jedan od najstarijih u Europi. Do 16. st. zasjedaju odvojeno Slavonski i Hrvatski sabor, a od 1681. zasjeda Sabor Kraljevstava Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Službeni jezik do 1847. bio je latinski, otad je hrvatski.

Hrvati su glagoljičku tipografiju uveli na samim početcima europskoga tiskarstva, u 15. stoljeću, kad je tiskano pet hrvatskih glagoljskih inkunabula. Misal po zakonu rimskog dvora tiskan je 22. veljače 1483, samo 28 godina nakon Gutenbergove Biblije. To je prva liturgijska knjiga rimskog obreda na nelatinskom jeziku te prva koja nije tiskana latiničnim pismom.

Reimski evanđelistar, većim je dijelom pisan uglatom glagoljicom (1395); poznat je i kao Tekst krunidbe, jer su na njem francuski kraljevi polagali krunidbenu prisegu.

Ploče s hrvatskim imenom s ušća rijeke Don (2. st.)
Skalićeva Enciklopedija (1559)
Joyceov spomenik u Puli

Hrvatski polihistor i humanist Pavao Skalić već je 1559. u naslovu jednoga djela upotrijebio riječ enciklopedija u značenju srodnom današnjem.

Hrvatskomu književniku Marku Maruliću pripisuje se prva poznata uporaba riječi psihologija (u naslovu djela Psichiologia de ratione animae humanae), u značenju znanosti o duši.

Dante Alighieri u Božanstvenoj komediji (Raj, XXXI pjevanje) spominje Hrvata u liku ganutog hodočasnika kad motri otisak Kristova lica na Veronikinu rupcu. Drži se da je lik hodočasnika Dante osmislio prema svomu prijatelju biskupu Antonu Kažotiću. Zanimljivo je i da je Danteov praunuk Nicolò u Zagrebu 1399. vodio ljekarnu.

Portret hrvatskog minijaturista Julija Klovića iz 1570. najstariji je sačuvani portret koji je izradio veliki španjolski slikar i kipar grčkog podrijetla El Greco. Nastao je kao znak zahvalnosti za pomoć i Klovićeve preporuke tada još mladomu i nepoznatomu slikaru.

Irski pisac James Joyce, tražeći posao na europskom kontinentu, dobio je u jesen 1904. zaposlenje u Puli. Ondje je doputovao s budućom suprugom Norom Barnacle. Ostali su četiri mjeseca, za vrijeme kojih je Joyce u Berlitzovoj školi stranih jezika austrougarske časnike podučavao engleski jezik.

Francuski je pisac Jules Verne radnju romana Mathias Sandorf, objavljena 1885, smjestio u Istru. Na to ga naveo slikoviti ponor rijeke Pazinčice s Kaštelom nad njim, koji je oduvijek nadahnjivao ljudsku maštu.

U bečkom Prirodoslovnom muzeju čuva se meteorit koji je 1751. pao kraj mjesta Hraščine u Hrvatskom zagorju. Padu meteorita posvjedočio je velik broj ljudi, a o svem je sastavljeno i stručno izvješće. Popularni je naziv meteorita »zagrebačko željezo«.

Talijanski putopisac Alberto Fortis donio je u djelu Putovanje po Dalmaciji (1774) hrvatsku pučku baladu Asanaginica. Poslije ju je prepjevao Goethe, Johann Gottfried Herder uvrstio ju je u Volkslieder, prevodili su je i Charles Nodier, Prosper Mérimée, Walter Scott, Niccolò Tommaseo, Aleksandr Sergejevič Puškin i drugi, a bila je inspiracijom i nekim književnim djelima (roman Corinne Madame de Staël).

Pazin s ponorom rijeke Pazinčice, kojim se inspirirao Jules Verne.
Julije Klović (1498–1578), renesansni slikar zvan i »Michelangelo minijature«.
Morske orgulje u Zadru, u kojima zvukove proizvode valovi.

Hrvatski pomorac Ivan Visin bio je šesti pomorac nakon Magellana koji je oplovio svijet. Kapetan Visin na put se otisnuo iz Antwerpena 1852, s devet članova posade i brodom Splendido pod habsburškom zastavom. U Trst su stigli 1859.

O izvrsnosti dviju hrvatskih umjetnica posvjedočili su autori djela u kojima su nastupale. Talijanski skladatelj Giacomo Puccini za pjevačicu Milku Trninu izjavio je »da se niti jedna Tosca ne može usporediti s Trninom«, a američki pak dramatičar Tennessee Williams balerinu Miu Čorak-Slavensku držao je »najboljom Blanche DuBois« (balet Tramvaj zvan čežnja).

Planina Velebit uvrštena je u međunarodnu mrežu rezervata biosfere (UNESCO-ov znanstveni program Čovjek i biosfera), a pet je područja na međunarodnom popisu vrijednih močvara, osobito kao staništa ptica močvarica: Kopački rit, Lonjsko polje, Delta Neretve, Crna Mlaka i Vransko jezero.

Rudari iz Labina u Istri, potpomognuti lokalnim pučanstvom, 1921. podigli su pobunu, preuzeli upravu nad rudnikom te uspostavili Labinsku republiku. Pobuna je izbila ponajprije zbog teškog položaja i uvjeta rada rudara, no izravan je povod bio nasilan upad talijanskih fašista u radničku komoru u Trstu. Iako je fašizam na vlast u Italiji stigao tek 1922, pobuna istarskih rudara drži se prvim antifašističkim ustankom uopće.

Među 1052 borca iz Jugoslavije koji su na strani Internacionalnih brigada sudjelovali  u Španjolskom građanskom ratu bilo je 528 Hrvata.

Jedan od triju partizanskih bataljuna koji su na otoku Rabu 11. rujna 1943. osnovali preživjeli zatočenici iz talijanskoga koncentracijskog logora Kampor bio je sastavljen od židovskih boraca, prva židovska jedinica u okupiranoj Europi.

Više od stotinu Hrvata primilo je medalju Pravednika među narodima, koju dodjeljuje država Izrael zbog spašavanja Židova u holokaustu.

Samo 11 godina nakon povlačenja mirovnih snaga UN-a iz zemlje, Hrvatska je 2009. postala članicom NATO-a, najvećega vojnog saveza na svijetu. Od 1999. Hrvatska je sa 6000 vojnika sudjelovala u dvadesetak UN-ovih, NATO-ovih i EU-ovih mirovnih operacija i misija diljem svijeta.

Hum u Istri poznat je kao najmanji grad na svijetu. To utvrđeno naselje, djelomično opasano zidinama, a djelomično povezanim kućnim zidovima, u koje se ulazi kroz gradska vrata, prema popisu iz 2011. imalo je 30 stanovnika.

Najveći tartuf na svijetu, težak 1,31 kg, pronađen je 1999. kraj sela Livade u Istri, a 2000. zabilježen je u Guinnessovu knjigu rekorda.

Prema količini vodnih zaliha po stanovniku Hrvatska je treća zemlja u Europi, iza Islanda i Norveške.

U Zadru se nalaze orgulje kojima pogonsku energiju daju morski valovi. Izgrađene su 2005, autor je arhitekt Nikola Bašić, a suautori Ivica Stamać (zvuk) i Vladimir Andročec (hidraulika), dok je proračun za artikulaciju zvuka dao orguljarski atelje Heferer. U neposrednoj blizini nalazi se i Bašićeva instalacija Pozdrav Suncu.

Hum, najmanji grad na svijetu.
Andrija Mohorovičić svojim je otkrićem omogućio lociranje epicentara potresa.
Ivan Vučetić prvi je 1892. primjenom metode identifikacije s pomoću otisaka prstiju riješio kriminalistički slučaj.

Uz svoju netaknutu prirodu, Nacionalni park Brijuni je i povijesno mjesto, jer je na jednom od njegovih otoka 1956. potpisana deklaracija kojom je za Hladnoga rata postavljen temelj Pokretu nesvrstanih.

Hidroelektrana Jaruga na rijeci Krki prva je hidroelektrana u Europi, a druga na svijetu. Zaslugom Nikole Tesle puštena je u promet 28. kolovoza 1895, samo tri dana nakon što je prema njegovim patentima izgrađena prva svjetska hidroelektrana na slapovima Niagare.

Andrija Mohorovičić (1857–1936), geofizičar; 1892. otkrio je sloj u Zemljinoj kori (Mohorovičićev diskontinuitet ili Moho), u kojem dolazi do porasta brzine širenja potresnih valova. Njegovo otkriće omogućilo je precizno lociranje epicentra potresa.

Kriminalist Ivan Vučetić (1858–1925), rodom iz Hvara, emigrirao u Argentinu 1884, gdje se zaposlio u Središnjem policijskom uredu u La Plati. Ondje je 1891. utemeljio daktiloskopiju, osmislivši sustav klasifikacije otisaka prstiju u identifikacijske svrhe. Godine 1892. prvi ga je uspješno primijenio u rasvjetljavanju kriminalističkoga slučaja.

Ivan Bjelovučić (1889–1949), pionir zrakoplovstva i prvi pilot koji je uzletio na južnoameričkom kontinentu (Lima, 14 siječnja 1911); također prvi pilot koji je, 25. siječnja 1913, uspješno preletio Alpe iz Švicarske u Italiju.

Na Mjesecu, u središnjem dijelu njegove vidljive strane, nalazi se krater Boscovich, nazvan po hrvatskom znanstveniku Ruđeru Boškoviću (1711–87). U blizini kratera nalazi se još sedam satelitskih kratera, također nazvanih prema Boškoviću. Prvo nebesko tijelo s hrvatskim imenom bio je asteroid Croatia otkriven 1906. u zvjezdarnici u Heidelbergu, imenovan u čast utemeljenja zvjezdarnice u Zagrebu.

Rad MP3-svirača, koji glazbom mnogima uljepšavaju život, temelji se na izumu hrvatskog programera Tomislava Uzelca. On je 1997. razvio softver za preslušavanje glazbenih datoteka AMP, koji su potom američki studenti prilagodili za rad na Windowsima te ga nazvali »WinAMP«.

Prema Svjetskoj turističkoj organizaciji Hrvatska je s 9,9 milijuna stranih gostiju 2011. bila 6. najposjećenija turistička destinacija na Sredozemlju, iza Francuske, Španjolske, Italije, Turske i Grčke.

Boškovićev krater na Mjesecu
Davor Šuker, najbolji strijelac na svjetskom nogometnom prvenstvu 1998.
Sulejmanov most podignut 1566. u Osijeku bio je nazivan »osmim svjetskim čudom«.

Festival igranog filma, koji se održava svakoga ljeta u pulskoj Areni, pokrenut je 1954. i jedan je od najstarijih filmskih festivala u svijetu.

Branko Lustig (1932), istaknuti hrvatski producent, koji od kraja 1980-ih djeluje u Hollywoodu, bio je koproducent dvama filmovima nagrađenim Oscarima (Schindlerova lista i Gladijator).

Pijanist Ivo Pogorelić prvi je umjetnik kojemu je UNESCO 1988. dodijelio naslov veleposlanika dobre volje.

Hrvatska pop-grupa Riva iz Zadra pobijedila je na eurovizijskom natjecanju Eurosong u Lausanni 1989. s pjesmom Rock me.

Višeglasno pjevanje dalmatinskih klapa upisano je na UNESCO-ovu listu nematerijalne svjetske baštine.

U svom glasovitom romanu Ubojstvo u Orijent Expressu,vlaku koji je vozio od Pariza do Istanbula, Agatha Christie misteriozni je zločin smjestila na hrvatsku dionicu pruge, između Slavonskog Broda i Vinkovaca.

S osvojene četiri zlatne i dvije srebrne olimpijske medalje (2002. i 2006) hrvatska skijašica Janica Kostelić najbolja je alpska skijašica u povijesti Zimskih olimpijskih igara.

Hrvatska je 2005. postala 12. nacija koja je osvojila Davisov kup. Velik uspjeh imali su hrvatski tenisači i u pojedinačnim nastupima: Iva Majoli osvojila je 1997.  Roland Garros, a Goran Ivanišević osvojio je 2001. Wimbledon.

Atletičarka Blanka Vlašić, svjetska prvakinja u skoku uvis 2007. i 2009. te osvajačica srebrne medalje na Olimpijskim igrama 2008, proglašena je 2010. najboljom atletičarkom Europe.

Nogometaš Davor Šuker bio je najbolji strijelac na svjetskom prvenstvu 1998, gdje je s hrvatskom reprezentacijom osvojio treće mjesto. Od 2007. Hrvatska se nalazi među 10 najboljih nogometnih reprezentacija na svijetu na FIFA-inoj ljestvici, gdje je u lipnju 2013. bila 4. na svijetu, iza Španjolske, Njemačke i Argentine.

Najnoviji arheološki nalazi, koji datiraju iz približno 6300 pr. Kr., pokazuju da su Vinkovci (Slavonija) najstariji europski grad, s urbanim kontinuitetom starijim od osam tisućljeća.

Amfiteatar u Puli, znamenita Arena, podignut u 1. st., veličinom šesti u cijelom Rimskom Carstvu, mogao je primiti 25 000 gledatelja. Danas se u njem održavaju veliki kulturni i sportski spektakli.

Sveti križ u Ninu (9. st.) drži se najmanjom katedralom na svijetu.

Arboretum Trsteno, blizu Dubrovnika, utemeljen 1498, najstariji je arboretum na svijetu.

Stonske zidine, izgrađene u 15. st., sa svojih 40 kula i 5 bastiona, po svojoj su dužini (5,5 km) druge obrambene zidine u Europi, a predstavljale su drugu liniju obrane Dubrovačke Republike.

Sulejmanov most u Osijeku bio je najpoznatija osmanska građevina na hrvatskom prostoru. Podignut je 1566. prema projektu graditelja Kodže Mimara Sinana. Nazivan je »osmim svjetskim čudom«. U sukobu s Osmanlijama zapalio ga je hrvatski ban Nikola VII. Zrinski.

Antun Grasalković (1694–1771), hrvatski plemić i savjetnik Ugarske komore, kupio je u Bratislavi zemljište na kojem je 1760. dao sagraditi monumentalno rokoko zdanje, Grasalkovićevu palaču, danas rezidenciju slovačkoga predsjednika.