Uslužne djelatnosti čine oko dvije trećine BDP-a. Glavne su industrijske grane brodogradnja, graditeljstvo, petrokemija, prehrambena industrija. Najvažnija je gospodarska grana turizam, s oko 10 milijuna stranih gostiju godišnje te 15% udjela u BDP-u. Sa zemljama Europske unije, ponajprije s Italijom, Njemačkom, Slovenijom i Austrijom, Hrvatska ostvaruje gotovo dvije trećine svoje vanjske trgovine.

Gospodarstvo

Gospodarske grane

Rudna bogatstva nisu velika. Ugljenokopi i rudnici (boksit) zatvoreni su još u 1970-im i 1980-im godinama. Znatni su izvori nemetalnih minerala koji se koriste kao sirovina u građevinarstvu (šljunak, pijesak, lapor, građevni kamen). Hrvatska raspolaže vlastitim prirodnim energetskim izvorima, uključujući naftu i plin, a ponajprije obnovljivim izvorima energije vjetra, hidroenergije i solarne energije. Iz mora se crpe i prerađuju znatne količine soli (solane u Pagu i Stonu).

Poljoprivreda, ribarstvo

U Hrvatskoj je ukupno 3,15 milijuna hektara poljoprivrednih površina, od kojih se obrađuje oko 2 milijuna, dok ostatak otpada na pašnjake, bare i ribnjake. Raznoliki tipovi klime, reljefa i tla omogućuju proizvodnju širokog asortimana poljoprivrednih proizvoda, od ratarskih i industrijskih usjeva do vinograda, kontinentalnog i mediteranskog voća i povrća. Ratarstvo pokriva domaće potrebe za žitaricama i šećerom te veći dio potreba za industrijskim biljem. Hrvatska je vinogradarska zemlja, a obuhvaćene su kontinentalne i mediteranske sorte grožđa, od kojih su neke i autohtone. Vinogradi se prostiru na 58 000 hektara, a u 2011. proizvedeno je 1,4 milijuna hektolitara vina.

Vjetroturbine na brdu Trtar značajno su crpilište energije vjetra, koje grad Šibenik napaja električnom energijom.
Zbog svojega geografskog položaja, tla i klime Lika obiluje pašnjacima, uglavnom za uzgoj ovaca, kao na slici u dolini rijeke Like. Pašnjaci u Hrvatskoj čine 26% ukupne poljoprivredne površine.
Kamenice u Malostonskom zaljevu među najkvalitetnijima su i najcjenjenijima u Europi.

Istarsko maslinovo ulje po svojim je svojstvima među najkvalitetnijima i najnagrađivanijima u svijetu. Hrvatska godišnje proizvede oko 50 000 hektolitara maslinova ulja.

Stočarstvo je tradicionalno imalo veliku važnost, a razvijen je uzgoj goveda, svinja, peradi i ovaca. Svjetski su poznati i geografski zaštićeni proizvodi slavonski kulen, dalmatinski i istarski pršut te sir s otoka Paga.

Ribarstvo i prerada ribe najviše su vezani za priobalni i otočni dio zemlje. U 2011. ulovljeno je i uzgojeno oko 78 000 tona morske te 6300 tona slatkovodne ribe. U morskom ulovu prevladava plava riba (srdela, skuša), a približno jedna petina otpada na bijelu ribu te školjkaše i mekušce. U slatkovodnom ribarstvu najviše se uzgajaju šaran i pastrva.

Industrija, energetika, graditeljstvo

Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj zauzimala je do pojave recesije značajno mjesto u ukupnoj proizvodnji. Isticale su se prerađivačka i petrokemijska industrija te brodogradnja. Pojedina poduzeća ugašena su u procesu tranzicije ili su stradala u ratu. Ponajviše se to odnosi na tvornice tekstilne, kožarske, metalne i drvne industrije. Značajna je bila proizvodnja i u građevinskom sektoru i energetici. Pojedine industrije ipak i dalje ostvaruju pozitivne rezultate i sudjeluju u vanjskoj trgovini. Vrijednost prodaje industrijskih proizvoda u 2011. iznosila je 129,8 milijarda kuna (17,4 milijarde eura), od čega na izvoz otpada 49,1 milijarda kuna (6,6 milijarda eura). Prema ukupnomu prihodu vodeće su industrijske grane proizvodnja hrane, pića i duhana, a slijede kemijska i naftna industrija. U izvozu su najzastupljenije prerada naftnih proizvoda (11,8%), motornih vozila (11,2%), kemijskih proizvoda (8,3%), prehrambenih proizvoda (8,1%), električne opreme (7,8%), strojeva (6,3%), gotovih metalnih proizvoda (6,1%), farmaceutskih proizvoda (4,8%), odjeće (2,9%), drva i drvnih prerađevina (3,4%).

Poljoprivredne površine 2010.
Proizvodnja voća i maslina 2010.
Ribarstvo – struktura ulova 2010.

Energetski sektor temelji se uglavnom na električnoj energiji, plinu i nafti. U 2011. ukupno je proizvedeno 11 264 GWh električne energije. Približno polovica proizvodnje dolazi iz hidroelektrana, a ostatak iz termoelektrana. Dio proizvodnje povremeno se izvozi. Proizvodnja prirodnog plina i nafte nije dovoljna za domaće potrebe. Naftna polja u Slavoniji i Podravini zadovoljavaju 20–25% potreba, dok proizvodnja prirodnog plina podmiruje oko 65% potreba.

Graditeljstvo je do nastupa recesije bilo jedno od najpropulzivnijih sektora, osobito u cestogradnji, stambenom i poslovnom graditeljstvu, no nakon 2008. građevinski su projekti znatno smanjeni.

Usluge, trgovina, promet

Cestovnu mrežu Hrvatske čini 29 333 km kategoriziranih cesta, od čega je 1563 km autocesta. S obzirom na površinu zemlje i broj stanovnika, Hrvatska je po izgrađenim autocestama prva u jugoistočnoj Europi. Prva autocesta Zagreb–Karlovac puštena je u promet još 1972, no mreža autocesta posebice je upotpunjena potkraj 1990-ih i početkom 2000-ih godina. Međunarodnim sustavom tzv. E-cesta obuhvaćeno je više od 2300 km hrvatskih cesta. Cestama se odvija većina prijevoza putnika i robe.

Ukupna duljina željezničkih pruga iznosi 2726 km (36,2% elektrificirano, a 9,3% s dvostrukim kolosijekom). Najznačajnija su željeznička čvorišta Zagreb i Vinkovci.

Most Franje Tuđmana u Dubrovniku, izgrađen 2002, postignuće hrvatskoga građevinarstva.
Uljanik iz Pule osnovan je 1856. kao brodogradilište za ratne brodove Austro-Ugarske; danas je najvažnija brodograđevna tvrtka u jugoistočnoj Europi, a proizvodi specijalne brodove za rasute terete, prijevoz nafte, kontejnera, automobila i putnika za naručitelje iz čitavog svijeta.
Struktura izvoza

Duž hrvatske obale postoji oko 350 luka i pristaništa, a u međunarodnom trgovačkom prometu sudjeluju luke Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik. Po strateškom položaju i lučkom prometu izdvaja se luka Rijeka. Povezanost otoka s obalom održava se trajektnim i brodskim prugama, koje djelomice povezuju i hrvatsku obalu s talijanskom. Najvažnija je luka na unutrašnjim plovnim putovima Vukovar na Dunavu.

Od zračnih luka u međunarodni su promet uključene one u Zagrebu, Puli, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Osijeku te one na otocima Braču i Krku (Rijeka).

Za prijenos nafte izgrađen je sustav Jadranskog naftovoda (JANAF), koji povezuje naftni terminal Omišalj na otoku Krku s hrvatskim rafinerijama u Rijeci i Sisku, a ima i ogranke prema susjednim zemljama. Ukupna je duljina naftovoda 759 km, od toga je 610 km u Hrvatskoj.

Rijeka, najveća hrvatska luka. U snažno lučko i industrijsko središte razvila se potkraj 19. st. zbog prirodnih uvjeta (dubina mora) i prometnih veza sa zaleđem.
Zagrebački velesajam, tradicionalna međunarodna smotra gospodarskih postignuća. Održava se od 1909, a na sadašnjoj lokaciji od 1956. Glavni sajam održava se u rujnu, a tijekom godine održavaju se specijalizirani sajmovi i izložbe.
Autocesta Zagreb–Split (A1), čvor Žuta lokva.

Telekomunikacijska mreža u potpunosti je digitalizirana i najmodernija je u jugoistočnoj Europi. Telekomunikacijsko je tržište liberalizirano, s nekoliko operatera u fiksnoj i mobilnoj telefoniji. Pristup internetu ima 66% kućanstava, što je ispod prosjeka EU, ali iznad pojedinih država članica.

U vanjskotrgovinskim odnosima Hrvatska uvozi gotovo dvostruko više proizvoda nego što ih izvozi. U 2011. izvezeno je proizvoda u vrijednosti 9,6 milijarda eura, dok ih je uvezeno u iznosu od 16,2 milijarde eura. Hrvatska najviše proizvoda izvozi u BiH, Austriju, Italiju, Njemačku, Sloveniju, Ujedinjeno Kraljevstvo, Srbiju, Mađarsku i Rusiju, a najviše uvozi iz Italije, Njemačke, Kine, Rusije, Austrije, Azerbajdžana i BiH.

U uslužnim djelatnostima najveći udio ima turizam te uz njega vezane usluge. Od uslužnih djelatnosti najveći promet ostvaren je u malim i srednjim poduzećima, a u velikim poduzećima još je uvijek najviše zaposlenih.